Informacije

“CARMEN – SUITA”

Georges Bizet – Rodion Shchedrin

Koreografija – Alberto Alonso
Baletna postava - Tarand Gediminas

Premijera “Carmen – suite” Rodiona Shchedrina održana je na sceni Boljšoj teatra 1967. godine sa Majom Pliseckajom u glavnoj ulozi u postavci kubanskog baletmajstora Alberta Alonsa. Od tada se trijumfalni nastupi ovog djela nastavljaju na svjetskim kazališnim scenama do današnjih dana. Glazba poznatog baleta postala je omiljena na repertoaru simfonijskih orkestara.

Tema novele Prospera Merimea sa istoimenim likom Karmen proslavila se zahvaljujući genijalnoj operi francuskog kompozitora Georgesa Bizeta. Teško je bilo zamisliti da je moguće “obući” likove ove priče u nove glazbene obraze, no Shchedrin je došao na ideju da stvori glazbenu transkripciju (aranžiranje ili premještanje tj. fantaziju ili parafrazu) zato da bi “izazvao nov odnos ka već poznatom materijalu, našao nove detalje, kutove, te riješiti ih novim, suvremenim glazbenim sredstvima, brinući se, naravno, sačuvati individualnost autora”. No, obnavljajući žanr transkripcije, Shchedrin stvara jedinstveno djelo – on odsjeca osnovni ton i predstavlja nam vanvremenski sadržaj, gdje se likovi javljaju kao simboli Ljubavi, Strasti, Smrti, Volje, Sudbine, to jest heroji postaju nosioci ideje. Radnja baleta razvija se na nivou životno stabilne geometrijske figure - trokuta – u danom slučaju ljubavnog: Carmen –Don Jose – Toreador. Taj trokut razara konflikt između slobodne volje gorde ciganke, te temelja i tradicije društva “maski” – ljudi marioneta, koji se boje i najmanjeg ispoljavanja slobode duha i svake “nesličnosti” samima sebi.

Izvana gledana linija sadržaja izgleda ovako: Ciganka Carmen i vojnik Don Jose su se zavoljeli. Zbog nje Don Jose napušta službu, zaboravlja na dug – samo da bi bio sa voljenom. No, Carmen je slobodna u svojim osjećajima – sada njome ovlada strast k toreadoru, te je Don Jose zaboravljen. Nesposoban podnijeti nevjeru, Don Jose ubija voljenu, za koju je sloboda skuplja od svega…

Simbol vjere Carmen: “Ljubav je slobodna i očarava svijet, jača je od svih zakona i vlasti”. I još: “Slobodna sam se rodila, slobodna ću i umrijeti!”. Carmen voli život i bori se za njega. I ako je uvjet za taj život igra sa smrću, ona će i to prihvatiti. Život Carmen podsjeća na arenu, u kojoj ona vodi svakodnevnu borbu sa svima onima koji posežu za njenom slobodom. Nije slučajno što radnja baleta podsjeća na koridu. Sudbina razvija i usmjerava događaje, koji predodređuju tragičan rasplet ljubavne drame.

Trinaest numera jednoaktnog baleta razvijaju pred nama ideju suprotstavljanja dva svijeta: svijet Carmen – svijetli, bujan, ispunjen ljudskim emocijama i stradanjima, i svijet maski – hladan, bez strasti, nemilosrdan u odnosu sa drugima.

Uloge:

Carmen – laureat međunarodnog natjecanja, Anastasia Miheikina (Ana Pashkova)
Don Jose ­– Nariman Bekzhanov
Toreador -  Volkov
Korehidor – Yuri Ostrovsky
Fate – Elena Kolesnichenko
Ciganke – Ekaterina Tikanova, Y. Golovyna

Umjetnici “Carskog Ruskog Baleta”

“BOLERO”
                                     
Maurice Ravel

Koreografija Nikolaj Androsov
Kostimi Ala Koženkova

Maurice Ravel (1875. – 1937.) osjećao se kao građanin svijeta. Majka je bila Baskiljka, a otac Švicarac. Kompozitor se rodio u Španjolskoj, na Pirinejskim planinama, školovao se i živjeo u Parizu, osjetio je utjecaj C. Debussyja, N. Rimskog-Korsakova, orkestrirao “Slike sa izložbe” M. Musorskog, te zajedno sa I. Stravinskim obradio “Hovanščinu”

Imao je mnogo koncerata kao pijanist i dirigent, bio na turnejama po Europi, živjeo i radio u USA. Po narudžbi S. Djagiljeva na libreto M. Fokina stvorio je koreografsku simfoniju – balet “Dafne i Cloe”. 1925. godine napisao je operu “Dijete i čarolija”. Proslavio se kao autor orkestarskih djela: “Španjolska rapsodija”, “Valcer” i “Bolero”.

Poznato je da se ideja za “Bolero” kod kompozitora pojavila poslije posjete velike tvornice sa njenim pokretnim trakama, ujednačenim kretanjem mehanike, grohotom mašina. Međutim “velika glazba - često je ponavljao Ravel – uvijek dolazi iz srca”. “Bolero” – jedno je od najosjećajnijih djela svjetskih glazbenih klasika. Ovdje caruju očaravajući narodni motivi južnih krajeva Španjolske, Afrike, Mauricijusa… 

Izvođači:

Božanstvo – Elena Kolesnichenko
Glavni pogan – Gediminas Taranda (Nariman Bekzhanov)
Poganke – Ekaterina Tikanova, Y. Golovyna

« Program festivala